utorak, 29.01.2008.
E da...
Evo, odlučio sam i ja nabaciti novi postić, skucat koji redak, onako pro forme...Nemam baš puno vremena kreativno se izražavat jer ovaj tjedan pišem 5 kolokvija pa mi tlaka sjedit za kompom. Danas smo dobili rezultate elektrotehnike, zadaci na granici, teorija dobrano iznad ;D što bi u prijevodu reklo da ne moram izlaziti na ispit nego otici na konzultacije i upeškat svoju pošteno zarađenu dvojčicu. Vjerojatno će mi ponudit da izađem na usmeni i pokušam izborit neku trojčicu, ali to što on misli... e to se neće dogoditi.Sad se sjetim rječi koje su nam tako često prelazile preko usana u srednjoj školi :'' Dva dosta, samo me nemoj pilat više...'' E to su bili dani...kad se samo sjetim kakve smo egzibicije izvodili po hodnicima i satovima...od kuhanja juhe/supe na plinskom kuhalu , sviranja na zamišljenim instrumentima do organiziranja ljevičarske razredno-oslobodilačke partije ustrojene na principu siciljanske Cose Nostre sa primjesama Marksističkog nauka ( preko 50 stranica dokumenta koji uključuju Ustav, plan i program djelovanja te liste za odstrijel i deportaciju svi odreda potpisani i potvrđeni pečatom) Naravno da svi sa sjetom govore za svoje bivše i sadašnje razrede da su najbolji, ali za kojim su razredom kad je napuštao gimnaziju plakale tete čistčice, kome su profesori stisakli ruke na rastanku i sa smješkom se prisjećali psina koje smo im znali itekako često priredit.( Cole oprosti zbog onih stolica, ali jednostavno nismo znali što napraviti sa 300 m špage) Ma bilo bi sve to puno drugačije da nisu bila samo 4 dečka u razredu, Ninje Turtlache- kako smo se iz zajebancije ponekad nazivali...A sada smo se razišli na sve strane... Osijek, Zagreb, Dubrovnik i Split ...predaleko... ali dobro, čujemo se svako malo, planiramo izlaske i po par mjeseci unaprijed kao i nove podvige koji će ući u Brodske memoare na uštrb prijašnjih djela... kao npr.kad smo popili 50-ak pivi u nešto jače od 3 sata ;) ni danas mi nije jasno kako smo to izveli... ali ako ne vjerujete pozivam vas da preko Uskršnjih praznika svratite u Brod, samo se najavite dan-dva ranije... i ponesite pivo.
Kako sam zadnja dva posta zaključio nekom mudrom narodnom, bio bi grijeh isto ne učinit i sada pa evo jedna manje poznata: Piromanu je svako žarište svijetla točka ...mada mi ovo više nekako vuče na aforizam..Pozz
petak, 25.01.2008.
Ponoć prošla 45 minuta
Evo mene nazad nakon male pauzice izazvane uglavnom pretrpanim rasporedom predavanja i jednim ''sasvim malim'' kolokvijem iz elektrotehnike ;) ma divota... jutros, u cca 6 sati po CET-u započeo je moj, ajde nazovimo ga tako, radni dan... a možda da ipak prvo vratim film kojih 8 sati unatrag... Negdje tamo oko 10 iliti 22 sata, također po CET-u , otprilike u isto vrijeme kad sam imao namjeru početi učiti nazvala me Majčica i počela se raspitivati o mom zdravlju, duševnom stanju, položenim kolokvijima (!), curama i tko zna čemu već...izbačen sam iz takta u roku 3 minute...To je strašno. Ja ,koji inače slovim kao flegma dečko kojeg ništa ne može izbaciti iz takta, nokautiran sam u prvoj rundi. Tehnički nokaut, rekli bi poznavatelji boksa i ostalih borilačkih sportova u kojima možete nokautirati protivnika. Al' ajd, ne mogu se ipak praviti toliko bešćutnim.Znam ja da je njoj sad malo čudno što se ne motam po kući i ne žicam pare za kavu, što je telefonski račun prepolovljen ( a možda je to Majčice zato što je Višnja- moja sestra- u Rusiji!!!- Kao ja sam nabijao račun, a u zadnja 4 mjeseca sam bio sve skupa tjedan dana kod kuće... najlakše mene, uvijek ja ;) ) isto tako znam da joj nedostaje njezin mali sinčić koji je sam otišao u Split i koji tamo živi od neke vojne stipendije koja iznosi tričavih 540 kn,ali svejedno kad sve to zbrojim i oduzmem ispada da je ona jedina osoba koja zna zaobići moju obranu. No dobro, poanta je u tome da nakon razgovora, koji me psihički iscrpio do te granice da su mi se po sobi počeli ukazivati patuljci mađari koji zahtjevaju izlaz na more, jednostanvo nisam bio u stanju učiti (ma to mi je samo izlika za lijenost, a patuljke sam zadržao. Mislim da ću ih zvati Tvrtko, Perica i Sebastijan) Uglavnom, vidno iznerviran razgovorom, kao i činjenicom da mi se novi kompjuter pretvorio u leglo svih vrsta virusa, odlučio sam poći na počinak bez da sam pročitao išta od mrtve elektrotehnike. E sad da se vratim na radni dan... Znači tamo negdje oko 6 uri ustao sam se i obavio jutarnju proceduru blago iznenađen količinom krmelja koja mi se nakotila preko noći,pa pravac do kantine gdje sam na jedvite jade sažvako dvije krofne koje su, prema mojoj osobnoj procjeni, bile stare barem 10-ak dana, zatim sam nekim čudom uspio zakasniti na bus trojčicu koji me trebao odvesti do faksa pa sam morao truniti 20 minuta na stanici i slušati KritikeSenilnogUma na račun vlade...do faksa sam se dovukao u zadnji tren. E sad dolazi zanimljivi dio. Kolokviji.Kao što sam u prošlom postu napisao, krasi me velika doza optimizma pa sam tako i ovaj put bez straha zakoračio u susret novom izazovu znajući da ću, ako postoji i najmanja šansa, proći i ovaj kolokviji. Možda zvuči glupo ali vjerujte mi, snaga pozitivnog mišeljenja je ogromna. Iz učionice sam izašao u krajnje euforičnom stanju. Smijao sam se kao malo dijete koje gleda omiljeni crtić.Pitanja su bila na razini srednjoškolske fizike koja je inače poznata i pod nazivom Pizdarija, da oprostite na izrazu. Rješio sam kolokviji u roku 40 minuta, prvenstveno zahvljujući profesoru koji me,doslovno, pilao 4 godine srednje škole. E pa profesore, skidam Vam kapu i zahvaljujem se od srca jer da nije bilo vas sada bih sjedio kao pokisnuta kokoš. E da... možda je zgodno pripomenuti da sada neću morati izlazit na ispit...
Ajme već sam mnogo toga napisao... a ništa onda... zaključit ću ovaj ovaj poduži post rječima koje su se pokazale krajnje istinitima: '' ...kad nešto želiš, cijeli Svijet se uroti da to i dobiješ...''
Ja toliko... Ninja Turtlacha over and out...
btw. pozdrvljaju vas Tvrtko, Seba i Perica...
ponedjeljak, 21.01.2008.
Piti ili ne piti i što uopće piti
Piti ili ne piti…
U posljednje vrijeme često se ističe problem alkohola u društvu. Nevjerojatno je koliko ljudi svakodnevno prizna da su ovisnici o alkoholu ali još je veći broj onih koji nemaju snage da se suoče s tom činjenicom. Koliko je samo mladih ali i onih starijih okončalo svoj život jer su u alkoholiziranom stanju sjeli za volan, koliko je samo obitelji razoreno alkoholom. Cifre su poprilično zapanjujuće. Naravno da alkohol ima mnogo loših strana no ja svejedno nemam namjeru ovdje ih iznosit. Zašto? Zato što trenutno imam 19 god. poveliku dozu optimizma, sunce mi sja i kad je vrijeme katastrofalno i jer mi jedini problem predstavljaju dileme poput : ''Prepisati zadaću iz matematike ili je uopće ne napisati''.Stoga ću malo promijeniti tijek ovog posta…
…i što uopće piti…
Mislim da bi drug Shakespeare postavio malčice drugačije pitanje od onog famoznog '' biti ili ne biti'' da je živio u ovom dobu kojeg osim velikog tehnološkog napretka krasi i procvat industrije alkohola, mahom etanola, koji je nama koji smo kemiju ispravili tek iz trećeg pokušaja (prvi test, treći put! Akcija! ) poznat i pod kemijskom formulom C2H5OH. Koje li ironije! Imao sam jedan iz alkohola do jučer a sad pišem post o alkoholu i mnoštvu oblika u kojima se pojavljuje. Sigurno svi vi imate neko svoje omiljeno piće koje volite navlačiti po ustima dok ona ne otupe (I da se niste usudili reći da ne pijete jer svatko je barem jedan put u životu potegnuo iz boce ili pak čaše za rakijicu a pripadnicima jačeg spola ni krigla nije stran rekvizit) No da se vratim na Shakesperea. Čisto sumnjam da bi Hamlet i kolega mu Horacije razbijali glavu o neke truleži koje mahom prebivaju u Danskoj da su imali kraj sebe gajbu Karlovačkog ili pak njima domaćeg Carlberg Elefanta! Niti bi taj isti Hamlet imao potrebu ubiti očuha. Jednostavno bi se njih dvojica pošteno napili a onda bi mu očuh u napadu euforije prepisao čitavo kraljevstvo a još mu i pridodao i onu krasnu ljetnu rezidenciju u Grčkoj. (Ta se rezidencija doduše nigdje ne spominje ali ja sam siguran da je postojala i da je bila krcata prvoklasnim grčkim Amoriganom ) A garant bi se Capuleti i Montaguei (ili tak neš slično jerbo nisam 100%siguran kak se piše) pomirili na kakvoj kućnoj pijanci te bi mladi ljubavnici krasnih imena mogli na miru uživati u konzumaciji svoje ljubavi. Istina je da određene količine alkohola mogu razbiti tenzije u ljudima i osloboditi nas svake nelagode. Kao što sam već napomenuo, alkohol se danas javlja u mnogim oblicima te je pojedincu koji tek zalazi u taj, njemu posve nepoznat, svijet možda teško odabrati prvo piće. Većina pripadnika jačeg spola će pokleknuti pred navalom reklama i za svoje prvo piće izabrati pivo, uglavnom Ožujsko ili pak Karlovačko. Nasuprot njima, pripadnice ljepšeg spola teže će se odlučiti za taj prvi korak ali nakon sokova, ledenih čajeva i tko zna čega drugog sigurno će trampiti svoj novac za neku žešću. Cure uglavnom i ostaju na žešći ali izbor im je uglavnom vodka svih vrsta- od onih razblaženih sokićima do ogavnih voćnih. Čast izuzetcima! Šteta što baš i nije najljepši prizor vidjeti curu kako navlači bocu Karlovačkog. Mi smo ipak malo izbirljiviji što se tiče izbora. Iako većina dečkića u gradu pije pivo dobar dio njih/nas se odluči unijeti neke promjene u pivom izazvanu monotoniju. Moj izbor No.1 je Pelinkovac. Ali Zvečevo pelinkovac jer Badelov je krajnje ogavan. Nekima se možda neće svidjeti gorak okus pelina ali nakon kratkog vremenskog perioda čovjek se u potpunosti navikne pa čak i počne uživati u njegovom specifičnom okusu. Tu su još i Stock i Jägermeister (poznat i kao Jeger) te njihove razblažene varijante Stock-cola i Jeger-cola. I izvorni i razblaženi oblici su sasvim dobri za popit. U zadnje vrijeme se nameče i alternativa, Lavov. Zapravo jedan profesor nam ga je preporučio kao zamjenu za pelin. Tako smo mi otišli smo u obližnju birtiješinu (poslije škole naravno) i onako snogu, stresli dva Lavova. Teče!!! U prvi mah me iznenadila njegova tečnost a onda i gorkast okus koji se duuuuuggggoooo zadržava u ustima. Iskreno mislim da bi mi mogao prijeći u naviku ali za sad sam ipak vjeran pelinu. Eto ljudi, mislim da je ovo sasvim dosta za danas, mogao bi još podosta toga napisat ali mislim da bi bio red da odem obaviti jutarnju proceduru jer su mi se krmelji nakotili preko noći a mjehur stenje pod naletom urina koji kao da jedva čeka da me se riješi…
p.s. Mudri ljudi su rekli da je alkohol čovjekov najveći neprijatelj a samo kukavice bježe od neprijatelja. I zašto bi se uopće izlagali mamurluku kad možemo ostat pijani ;)
p.p.s ovo zapravo i nije novi/prvi post jer je doslovno kopiran sa mog starog blog ali pošto je cca. ponoć i sitno a ja tek napravia novi blog neda mi se pisat neki uvodni post...
